Opis
Razvoj znanosti i tehnologije prisilio je zapadnu kulturu u posljednjih stotinjak i više godina na preispitivanje temeljnih humanističkih vrijednosti. Taj proces je započeo s pojavom teorije relativnosti i kvantne mehanike, a svoju je kulminaciju dosegao ubrzanim razvojem neuroznanosti i umjetne inteligencije zadnjih nekoliko desetljeća.
U središtu tog procesa našla su se pitanja o fundamentalnoj fizikalnoj stvarnosti, svijesti, inteligenciji, slobodnoj volji, o odnosu kauzalnosti i vjerojatnosti, o realizmu i idealizmu, o vrijednosti ljudskog subjektivnog iskustva, o tome posjeduju li računala svijest i subjektivnost.
Naravno da Zapad preispituje ta pitanja samo u kontekstu vlastitog kulturološkog nasljeđa, zanemarujući filozofsku i religijsku tradiciju Istoka, unatoč činjenici da su njihovi protagonisti upravo u spomenutom periodu intenzivno prisutni u javnom prostoru Zapada.
Ono što je motivacija za nastanak ”Teorije promatrača” jest pitanje što je svijest i gdje joj je mjesto u okviru znanstvenih spoznaja o tome što je fundamentalna stvarnost istražujući zapadnu i istočnu filozofsku misao pokušavajući ih objediniti.