Rječnik tradicionalne joge

U tekstu koji slijedi pronaći ćete rječnik osnovnih izraza tradicionalne joge.
Budući da bismo o svakome od navedenih pojmova mogli napisati cijeli tekst,
ograničili smo se na osnovna objašnjenja.

Tradicionalna joga – sustav joge koji se sastoji od osam udova i koji je definiran u klasičnom spisu joge, Patanđalijevim joga sutrama.

Patanđalijeve joga sutre – kanonsko djelo joge sastavljeno prije otprilike 2000 godina. Sastavio ga je Patanđali na osnovu znanja joge koje je prethodno bilo poznato, ali tek u usmenoj formi. Izraz „aštanga joga“ koji je prvi puta spomenut u Joga sutrama od Patanđalija referira se na jogu koja se sastoji od osam udova. Više o tome dalje kroz tekst.

Meditacija – tehnika umirenja uma i najpraktičniji alat joge. U tradicionalnoj jogi riječ „meditacija“ prevodimo od riječi „dhyan“ što na sanskrtu znači „poniranje u apstrakciju“. Meditacija je, drugim riječima, proces u kojem se misli umiruju ili odlaze u apstrakciju, a taj proces u konačnici kulminira potpunim utihnućem duha ili iskustvom samadhija kako ga se naziva u terminologiji klasičnih spisa. Meditacija je najvažniji dio joge iz razloga što otvara vrata iskustvu samadhija – potpune tišine, mira i unutarnje ravnoteže.

Aštanga joga – joga od osam udova kako ih definira Patanđali u Joga sutrama. Njezini udovi su:
1. jama – moralna načela
2. nijama – religiozna načela
3. asana – položaj tijela
4. pranajama – tehnika kontrole daha
5. pratjahara – povlačenje pažnje unutra
6. dharana – stalnost tijeka pažnje
7. dhjan – meditacija
8. samadhi – iskustvo transcendentalne svijesti

Jama – moralna načela. Svi elementi jame odnosno moralnih načela prirodno se razvijaju u karakteru čovjeka koji je doživio iskustvo transcendentalne svijesti. Razlog je sljedeći: moralna načela su prirodna načela koja su univezalna u svim kulturama i svim periodima ljudskog postojanja. Kada osoba doživi osnovno stanje ravnoteže u prirodi, a to je ono što doživljavamo u iskustvu transcendentalne svijesti, u njezinom se ponašanju spontano manifestiraju moralni principi. Stoga prakticirati ili razvijati etičke principe u životu nije održivo bez iskustva temeljne ravnoteže koja se nalazi u podlozi naše svijesti. Ukoliko bismo to pokušali, takav poduhvat stajao bi na “klimavim nogama”, drugim riječima, ne bi bio postojan. Upravo se unutarnja ravnoteža i postojanost stječu u meditaciji. Stoga je stajalište spisa joge, a jednako tako i brojnih dugogodišnjih meditanata, da je meditacija u korijenu etičnih obrazaca ponašanja odnosno jama. Jama se sastoji od sljedećih pet principa.

1. Ahimsa – nenasilje
2. Satja– istinoljubivost
3. Asteja – odsustvo želje za posjedovanjem tuđeg
4. Aparigraha – odsustvo pohlepe
5. Brahmaćarija – suzdržavanje i potpuna usmjerenost na samospoznaju

Nijama – religiozna načela. Odnosi se na niz unutarnjih, psiholoških i emocionalnih principa koji osobi koja ih prakticira pomažu zadržati pozitivan i ispravan pogled na svijet te zadovoljstvo životom bez obzira na okolnosti. Čine je sljedećih pet elemenata:

1. Šauća – čistoća
2. Samtoša – zadovoljstvo
3. Tapas – intenzivno pročišćenje
4. Svadhjaja – studij spisa
5. Išvara pranidhana -predanost Bogu

Važna napomena: kao i kod jame, tako i kod nijame vrijedi da osoba koja meditira počinje spontano doživljavati elemente nijame. Primjerice, prvi element nijame je šauća odnosno čistoća. Čistoća postoji kao unutarnja i kao vanjska kategorija. Pod vanjskom čistoćom šauću znamo kao higijenu tijela. Pod higijenom tijela smatra se održavanje tijela tuširanjem, pranjem zubi i slično. No također to se odnosi na čistoću hrane i pića koje unosimo u sebe. Hrana i piće trebaju biti takvi da njima potičemo rast unutarnjeg mira. Jer hrana, kao i okolina, može biti takva da ili potiče rast unutarnjeg mira ili nas uznemiruje. Danas je poznato u kojoj mjeri hrana utječe na um. Slično je sa svakim vanjskim iskustvom koje konzumiramo.

Unutarnja čistoća odnosi se na čistoću misli, stavova i emocija. Najprirodniji način održavanja unutarnje higijene je doživljavanje iskustava smirenijih stanja svijesti u meditaciji. U smirenijim stanjima svijesti nalazi se više reda. U uređenijim stanjima svijesti više je čistoće i osoba prirodno stječe potrebu da tu vrstu čistoće prenese u ostatak svog života.

Praktični aspekti joge

U ovom dijelu objasnit ćemo “praktične” aspekte joge. Pod jogom se danas u najvećem broju slučajeva podrazumijevaju isključivo asane – položaji tijela i istezanje. No to je samo manji dio joge. U stvarnosti, veći dio joge posvećen je unutarnjim iskustvima.

Asana – položaj tijela. Asana u tradicionalnom učenju joge ima tek nekoliko, sve su sjedeće, i služe tome da se tijelo pripremi za udobno sjedenje u meditaciji. Izvode se na način da u tijelu ne uzrokuju naprezanje ili bol. Kada se prakticiraju redovito, tijelu daju gipkost, lakoću pokreta i bolju koordinaciju u kretnjama.

Pranajama – vježbe disanja. Prana je naziv za životnu energiju, a jama za vježbu. Stoga pranajamu definiramo kao vježbu kontrole životne energije. U praktičnom smislu, izvodi se tako da reguliramo dotok kisika kroz nosnice. Prakticira se prije meditacije kako bi se um umirio. Poznato je kako je količina misli u umu povezana s razinom potrošnje kisika. Što je više misli u umu, imamo veću potrebu za kisikom. Pranajama služi tome da životnu energiju dovedemo u ravnotežu, a to direktno korelira s oslobađanjem stresa i dubokom relaksacijom cijelog tijela.

Pratjahara – odvraćanje pažnje prema unutra. Dio tehnike meditacije.

Dharana – princip održavanja stalnosti tijeka pažnje. Također jedan od elemenata šire cjeline meditacije.

Dhjan – meditacija. Sjedimo u udobnom položaju i doživljavamo sve mirnija stanja svijesti.

Samadhi – iskustvo transcendentalne svijesti – krajnja faza meditacije. U samadhiju su promatrač, proces promatranja i promatrani objekt jedno. Samadhi je sredstvo pomoću kojeg se čovjek počinje spontano ponašati “ispravno”. Samadhi nije rezultat moralnog ponašanja, već je moralno ponašanje rezultat samadhija.