Teško je danas nešto novo smisliti. Gotovo sve je već pretočeno u neki proizvod. Općenito, svime smo zasićeni i svega ima u izobilju, pogotovo informacija. Prije pojave interneta mogao si čak imati “vau efekt” s nekim putovanjem u daleku zemlju ili proizvodom kojeg se kod nas nije moglo kupiti. Danas ljudi putuju cijelim svijetom, žive na dva kontinenta i naručuju obične kućanske predmete s drugog kraja svijeta. To kod većine ljudi naše hemisfere ne izaziva neko posebno oduševljenje.
Filmova, emisija, svega što možeš zamisliti – to sve ti je dostupno usred glavnog grada jednako kao i na nekom selu, pod uvjetom da imaš internet, a to imaju gotovo svi.
Zaključak je taj da kada je nešto dostupno, onda imaš dojam da poznaješ to na što se odnosi. Konkretno, ovdje govorimo o jogi pa uzmimo to za primjer. Joga se tradicionalno bavi unutarnjim iskustvom, unutarnjom transformacijom osobe, duhovnim rastom, a u konačnici i samospoznajom i bogospoznajom. Ove zadnje dvije kategorije posebno se rijetko spominju. Razlog je taj da kada se to poglavlje otvori, onda ono nužno podriva same temelje današnje ekonomije pa stoga nisu najpopularnije poglavlje.
Međutim, neosporno je da je svatko od nas spoznajno biće i kao takvi imamo urođenu želju spoznati to što je najdublje unutar nas. Na koji način artikulirati tu potragu, to zna svatko za sebe, ali konstantno i neprekidno propitivanje samog života na način kako to znatiželjno dijete čini je jedan od načina. Toliko dugo dok postavljamo kvalitetna pitanja, dobivamo iz okoline i odgovore koji odgovaraju na ta pitanja. Ključ je ne dati lijenosti i inerciji da nas vode u životu i slijepo prihvaćati zdravo za gotovo sve što nam se kaže jer onda živimo na autopilotu.
Često kritiziramo umjetnu inteligenciju zastupajući tezu kako nije svatko zamjenjiv, ali u praktičnom životu ne propitujući stvarnost i ne čineći ništa da pročistimo i umirimo svoju svijest, zapravo sami sebe svodimo na predvidljivu varijablu odnosno jedinicu potrošnje čiji je glavni smisao da generira rast ekonomije.
Ljudsko biće je više od toga.
Početi meditirati i opuštati se od gomile nepotrebnih misli i stresa je zaista najbolje što možemo učiniti u praktičnoj svakodnevici. Slijedeći nenaporne principe meditacije, doživljavamo da je unutar nas ta čista svijest koja je slobodna od svih uvjetovanosti, a kada završimo meditaciju, to se iskustvo mira i spokoja postepeno utvrđuje u aktivnosti i ideal samoostvarenja čini nečim opipljivim.